Um i važnost njegovog oporavka

slide_mindLjudski um je kao TV, samo unutrašnji. Na njemu se projiciraju naše misli koje postaju naša stvarnost kroz uvjerenja. Čovjek je ono u što vjeruje, kaže drevna poslovica. Svaka naša misao čini um, kada ne bismo imali misli um bi istog trenutka prestajao postojati kao takav. Kada nemamo misli tada smo po prvi puta suočeni sa samim sobom, nema identifikacija bilo koje vrste. Mi u tom stanju jedino postojimo.

Današnji čovjek općenito previše razmišlja. Što je najgore, u većini slučajeva razmišlja samo o problemima. Da bismo bili stabilni ljudi i prije svega umno zdravi, ne smijemo previše razmišljati i moramo misliti što više pozitivnih misli. To je većini teško postići radi načina modernog života u gradovima, koji su opterećeni brojnim brigama i nedaćama i borbom za egzistenciju.

Ono što svatko od nas može napraviti, bez obzira na to kako živio i što mislio, to je da napravi nešto za zdravlje svoga uma u 15-ak min vremena tokom dana. Naš um je kao i tijelo, kada se umori mi se moramo odmoriti, netko sjedne, netko legne i sl.
Kada se ne bismo odmarali nakon fizičkog zamora i pružili tijelu vrijeme za oporavak, ne bismo bili u stanju voditi jedan funkcionalan život tog dana. Bili bismo umorni, nervozni i sl. Na isti način mi moramo naučiti odmarati svoj um i shvatiti da i on treba odmor i vrijeme za oporavak.

Um je osjetljiv mehanizam koji je u većine nas preopterećen. On nije stvoren da radi neprekidno cijeli dan i još dok spavamo kroz snove. Moramo mu dati potreban odmor da bismo bili snažnog i zdravog uma. Mnoge bolesti se nazivaju psiho-somatske i uzrokuje ih naš um, tj. naše neznanje i nebriga o umu. Kada naš um nije funkcionalan mi tada generiramo bolesti i poremećaje organizma, na fizičkom i psihičkom nivou. To je znanstvena činjenica.

Jedini način kako kvalitetno pružiti našem umu vrijeme za oporavak jest da ga isključimo i ne radimo njime ništa. Baš kao i kada sportaš nakon treninga prestaje trenirati i svojim tijelom ne čini ništa. Danas postoje nebrojene vrste meditacija sa raznim vizualizacijama, mantrama i sl. To su sve metoda koje imaju svoju vrijednost i svrhu, naravno. Ali da bismo postigli ovo o čemu pišem, umni oporavak, mi moramo isključiti onaj organ koji želimo odmoriti, u našem slučaju to je mozak. Mozak  radi kada razmišljamo, mi moramo prestati sa time, da bismo mu pružili potreban odmor. 

Da bismo to postigli moramo biti fizički opušteni i udobno smješteni u sjedeći položaj. Ako bismo ležali postoji velika mogućnost da zaspimo, a to želimo izbjeći. Odmaranje uma je budno stanje ali bez misli, to nije spavanje. Mi želimo umom ne činiti ništa, tj. biti bez misli.

Kada smo se udobno sjeli, sa rukama i nogama koje nisu prekrižene, zatvorimo oči i budimo par minuta svjesni svoga udaha i izdaha. Ovo nam služi da bismo se doveli u stanje sniženih moždanih valova i dovoljno smirili um da ga dovedemo u stanje bez misli. Pratimo svoj udah i izdah, ali ne utječemo svjesno na njegov ritam niti dubinu udisaja i izdisaja. Mi smo sada samo posmatrači procesa disanja.
Kada osjetimo da nam je um smiren, da nam je disanje opušteno, budimo svjesni svog unutrašnjeg prostora u glavi, koje je praznina, tama. Uronimo u tu prazninu i odlučimo da nećemo misliti o ničemu. U svojoj opuštenosti bez velikog napora budimo uronjeni u tu prazninu i prepustimo joj se. Ako nam dođu misli, ne odbacujmo ih grubo, to će nam povisiti moždane valove i izbaciti nas iz stanja umne opuštenosti. Veoma nježno skrenimo pažnju sa misli i opet budimo uronjeni u prazninu. Ako je misao presnažna, pustimo je da prođe i oslabi, tada se vratimo opet u prazninu i budimo uronjeni u nju.

Ovaj proces možemo ponoviti dva puta dnevno po 15-20min. Također, ako smo doživjeli neki snažan stres, ako imamo mogućnost što prije napraviti tu vježbu i tako se osloboditi nagomilanog stresa.